Kao Zao Kor — analiza — dio III — Srećko iz zemlje Trećeg svijeta (in Croatian)

Ovo je treći u seriji članaka kojom analiziramo najnoviji album Klinike Denise Kataneca (KDK) pod nazivom Kao Zao Kor. U ovom wannabe ljetnom štivu opušteno se fokusiramo na Srećka iz zemlje Trećeg svijeta, drugu pjesmu na albumu, koja govori o Denisovom psu Srećku. Zgrabi limunadu, sok od bazge ili radler i poslušaj i pročitaj Srećka!

5 min readJul 10, 2023

Srećko iz zemlje trećeg svijeta — službeni video. Bježi van van imaš pet minuta da ispuniš san san!

SREEEĆKO! IZ ZEMLJE TREĆEG SVIJEEETA! NIJE MOGAO DA DOOOĐE!

Eruptivni početak pjesme, poput lavine iz vulkana naglo istrgnutog iz seizmološkog REM sna, čini da se osjećate otprilike kao kad slučajno stisnete play usred akcijske sekvence nekog filma prije no što ste namjestili volume. I razbudi vas, kao Dunav prethodeća usnulih ušća. Naime, napokon je došao Srećko, koji dugo nije mogao doći (kao ni ovaj review, također zbog administrativnih razloga). Možda je stvarno točno ono što je nekoć davno repao El Bahattee, “svaki pas ima svoj dan”, ili barem “poneki pas ima svoj dan”. Ili barem pjesmu! U nastavku slika prošle recenzije, Srećko iz zemlje Trećeg svijeta topliji je pritok razgranatih ušća, a možda i gejzir. Ujedno služi i kao prvi od motiva čovjeku bliskih i vjernih životinja, koji će se nastaviti i kroz iduću pjesmu na albumu (Konj). No, kao što je vrlo rezolutno rekao G.G. (parafraziram):

“Lik je napravio pjesmu o tome kako voli svog psa i to je to.”

I G.G. je u pravu. Iza Srećka ne stoji simbolička apstraktna struktura niti ikakva nietzcheovska/hesseovska inspiracija. To je doslovno pjesma o tome kako Denis voli svog psa. Proljetni hit na KDK način ili barem neka gruba aproksimacija istog. I to je to. Nuff said. S jedne strane, teško je oteti se dojmu da lyricsi o Denisovom ljubimcu vrlo brzo konvergiraju u hiperinfantilno:

Kad u snu nema mira, njuška mu zasvira.

Štoviše, G.G. je ponovno u pravu kad kaže da je pjesma skoro pa Lidranasta. Stoga je Srećka posebice teško staviti u kontekst njemu prethodećih Ušća. Međutim, Srećko kao sastavnica novog albuma funkcionira odlično, a pokušat ćemo i shvatiti zašto.

Najprije primjetimo dvije temeljne komponente Denisovog liričkog stila. Poput zaigranog elektrona, on uvijek ostaje u nekakvoj superpoziciji basne za djecu i nečeg odraslijeg i zrelijeg, apstraktnijeg, i svakako samodestruktivnijeg. Upravo tom poetski šizofrenom stanju svoje savršenstvo duguje jada jada. Na jadu jadu može se gledati kao na kolekciju mrtvih leptira — snažnu fuziju prekrasnog i prolaznog. Ili na škorpiona okamenjenog u translucentnom komadu jantara.

Denisov stil u superpoziciji, umjesto na jednom mjestu, disperziran u cijelom oblaku. Kad smo kod elektrona, treba se sjetiti i Hundovog pravila. Taj lik mora da je puno lajao. Get it?

S druge strane, Kao zao kor, promatran na skali cijelog albuma, ekstremno je mračno mjesto, poput Titanic dubina na kojima sve implodira pod ekstremno visokim tlakovima neprijateljskog fluida (npr. vode iz Dunava), a posebice emocije. Kao takav, Kao zao kor svakako uvelike preteže na drugu stranu superpozicije. Stoga je, radi balansiranja koeficijenata, itekako smisleno uvesti pokoje veselo, fluorescentno biće, koje svojom svjetlošću omogućuje lakšu navigacije landscapeom novog albuma. A to biće je upravo Srećko, i njegova hypercatchy melodija koja je toliko catchy da sam uhvatio i neke koji ne podnose Denisov glas da ju pjevuše. (Digresija: S obzirom da Denis kaže da voli čuti takve komentare evo jedan:

“Zvuči kao koza koju kolju.” (op. a. možda, ali to i jest point!))

Stoga je odluka da se apstrahiziranija flora i fauna jada jade supstituiraju beskrajnom konkretnošću, jednostavnošću i prozirnošću Srećkove egzistencije, itekako dobra odluka.

U kontekstu klinike, Srećko su Vau Vau bomboni koje usput kupite u ljekarni kad idete po glavne medikamente.

Srećko ne smije ovo jesti da ne postane kanibal.

Srećko je kamilica, suplement, kućna terapija, over-the-counter (OTC) lijek. Biljne pastile na bazi kadulje protiv kašlja. Tupe škare. Kupnja Dogecoina umjesto Bitcoina. Lužnata spužva kojom se neutralizira kiselina iz saturiranih ušća. Trivijalnost i jednostavnost. Čak i njegovo ime, derivirano od sreća, stoji kao antipod zlom koru. Sve je to Srećko.

Na tematskoj razini, kombinacija blage ispolitiziranosti kroz očitu kritiku birokracije i ljubavi prema životinjama vuku na drugi album The Smithsa — “Meat is Murder”. S manchersterskim melankolicima pjesma dijeli dosta toga i glazbeno, pa Norčevi gitarski riffovi itekako podsjećaju na legendarnog Johnnyja Marra. Upravo u ovakvim glazbenim okvirima sinergija Katanec-Norac najviše dolazi do izražaja, te se kvaliteta amplificira.

Malo Johhnyja Marra, jer zašto ne? Tkogod voli KDK neka baci oko na The Smithse i njegove članove, ako nije. Također i na solo karijeru Morrisseya.

Dalje će lyricsi:

Ampak prav zares jedan mali pes…

Ovi zagorsko/slovenski stihovi padali su mi posebice na pamet početkom mjeseca kad sam bio u Ljubljani, zemlji prvog svijeta, u koju Srećko sigurno može lako doći. Unatoč glazbeno bogatoj ponudi black i death metal koncerta i festivala Junij v Ljubljani, nisam se mogao oteti dojmu da bi najradije zamijenio fancy i flashy pozornice slušanjem ulične izvedbe Pejolta (ili Srećka) negdje u zakucima Ljubljane, pogotovo onim manje uočljivim, skromnijim, iskrenijim. I uživati u emanaciji te aure zbog koje se čini da je KDK muzika samo projekcija nečeg latentnijeg i apstraktnijeg na niže dimenzionalni prostor zvučnih frekvencija, a što je rijetkost u modernoj muzici, i testimony kvaliteti, kako D.K. tako i cijelog benda.