Kao Zao Kor — recenzija — intro&cover art — dio I (in Croatian)
Ovo je prvi u seriji članaka kroz koju analiziramo najnoviji album Klinike Denise Kataneca pod nazivom Kao Zao Kor. U njemu donosimo kratki uvod i analiziramo cover art albuma.
Disclaimer: ovo je amaterska recenzija pisana isključivo u smislu dnevnika vlastitih misli, bez aspiracija za širom publikom. Ako postoji netko tko je sudjelovao u izradi albuma, a omaškom nije dobio credits-e, neka mi se slobodno javiti radi ispravljanja iste. Svaka pogreška je slučajna te će biti ispravljena ASAP.
Početkom proljeća 2023. sazrio je, u tami i vlazi, više poput podzemnih spiljskih endemskih vrsta, a manje poput proverbijalnih maslačaka i tratinčica, ultimativni anti-proljetni album, Kao Zao Kor. Biološka je činjenica da se fotosinteza ne odvija u mračnim, tamnim mjestima, pa je, zbog kroničnog manjka klorofila, i Kao Zao Kor izgubio pigmentaciju i ispao bljedunjav, svijetlo žut/zelen, a oči niti nema. Sporo puže slijedeći gradijent svjetla nekolicine fotona koji se nekako ipak uspiju dokotrljati do njega. Ovo svakako nije album iz umjetnog uzgoja, genetski dizajniran, umjetno inkubiran pa zatim do bjesomučnosti šopan antibioticima i hormonima. Ovo nije čak niti album koji je nastao negdje u blizini ulaza u spilju, gdje intenzitet svjetla nije trivijalno malen, jer ono upadne kroz neku aperturu, pa u tom mikrokozmosu izraste i pokoja biljka, premda sramežljivo. Ovo je album iz mnogo većih dubina — iz evolucijski ekstremnih uvjeta gdje života ima eventualno u tragovima, a nikako ne u izobilju. Ne iz dubina praoceana prštavih potencijalnim životom gdje se kemijski spojevi lepršavo kombiniraju u plesu elektrona, već iz bezizlaznih zakutaka gdje su čak i sami srazovi subatomskih čestica lutrijski i neukusno, neukusno rijetki. I to ne “jedan od sto” rijetki, već puno, puno rjeđi.
Ovo je Kao Zao Kor.
Da je živo biće, bio bi u najboljem slučaju troglobit:
U realističnijem slučaju izgledao bi ovako:
Da je fetus, bio bi fetus s nekom rijetkom mutacijom bizarnog utjecaja na fenotip. Štogod bio, tipično nije, i stoji na marginama udžbenika biologije, u rubrici “za one koji žele znati više”, a možda pomalo i kao scarecrow. Aktom ironije, a lako moguće dijelom i iz komercijalnih i/ili praktični(ji)h razloga, Kao Zao Kor se tako (nakon mučnih trudova spiljskih ušća) svijetu ukazao u svom zakazanom proljetnom terminu — prošli petak, 21. travnja 2023. Možete ga poslušati na praktički svim streaming platformama ili, još bolje, kupiti ga kao digitalni album na Bandcampu. [Spoiler: Ne morate čitati recenziju do kraja, kupite album ASAP jer je izvrstan, što se i da implicitno zaključiti jer da nije ne bih ni pisao (ovakvu) recenziju.]
Kao Zao Kor, čiji naslov, čini se, aludira na negativne intruzivne misli, donosi jednako tako intruzivne melodije koje invadiraju intimne cerebralne kutke, od režnja do režnja, bili u iste pozvani ili ne, te odnose što god ste u njima imali na žrtveni oltar zlog kora, ostavljajući pritom samo eter, samo da bi ga potom počeli napuhivati nekim hladnim strujama. I odmah vam je jasno da ovo nije jada jada. (A možda vam je i jasno da će ova recenzija biti yadda yadda.)
COVER ART
Absurdnost release date-a albuma nastavlja se i na samom cover art-u kojeg , za razliku od jade jade, predstavlja fotografija s članovima Klinike:
Autorica fotografije je očito talentirana Marina Uzelac. Najvažnija stvar za primjetiti je ingeniozan način na koji se uvodi simbol vode koji se kasnije proteže kroz dobar dio albuma. Naime, cover prikazuje kliničare pored potpuno praznog bazena. Dakle, već u samom startu se slušatelja nastoji familijarizirati sa simbolom vode ali upravo kroz odsutstvo odnosno manjak iste. (Digresija na ne-zeku: Ovo me uvelike podsjetilo na anegdotu prijatelja A.S.K., također recenzenta ovog albuma, koji je nekoć, predavajući u školi, objasnio negativne brojeve na sljedeći veoma filozofski način: “Što znači kad kažemo da se u kutiji nalazi -1 jabuka? To znači da je kutija takva da će, ako u nju stavimo točno jednu jabuku, postati prazna!”*). Pomalo takav je i bazen s cover-a — stječe se dojam da je toliko ekscesivno prazan, tj. pun praznoće, da bi ostao prazan i da ga napunimo vodom! Takav vodom neispunjeni bazen igra jaku ulogu liminalnog prostora, o čemu postoji i popularna internetska estetika kao i niz znanstvenih radova koji istog objašnjavaju kao formu uncanny valley efekta. Navedeni efekt amplificiran je (praktički pogrebnim) outfitovima Denisa i ekipe, iz kojih nipošto ne emanira bazenski vibe. (Ili možda kliničari planiraju napuniti bazen suzama, slično motivu “tanjura punog suza” iz već postojećeg opusa, što bi po mom skromnom mišljenju išlo u prepatetičnom smjeru. BTW nalazi se li se u bazenu i negativna količina suza, ili samo vode?) Prijatelj A.S.K. primjećuje i upozorava na sljedeće: bazen je vidljivo nakošen, te iako kliničari stoje pored plićeg dijela, on postaje sve dublji i dublji. Ovime se moguće želi aludirati na propadajući bezdan koji je posebice važan u kontekstu prve pjesme, koju ćemo ubrzo analizirati. Konačno, šteta što se na slici ne vidi odvod jer bi jako lijepo rezoniralo s odličnom retrospektivom na Denisa Kataneca autorice V.S. — dio s predmetom u kupaonici. Iduća stvar koja se primjećuje je suptilno prisustvo sjena na slici, što malo vuče na Denisove lyricse iz Floriana:
“svi smo samo sjena onog čega nema”
ili, vjerojatnije, Zavičaja s ovog albuma:
“tisuće je pozdrava, samo sjena odzdravlja”
no moguće da je i riječ o mojoj apofeniji. Može se primjetiti i kontrast s nježno proljetnim coverom jade jade (za kojeg je zaslužan Raša Marković) na kojem je zeko-protagonist skoro pa doslovno okupan suncem, što nipošto nije slučaj ovdje, već su kliničari intrinzično lišeni kupanja. Usput primjetimo i suprotnost motiva (sunce vs voda). Također, otvoreni eksterijer s covera jade jade ustupio je prostor (no pun intended!) nečem još zatvorenijem, introspektivnijem. (Usput, rečeno mi je da je cover art za ovaj album snimljen u zadnjih 5 minuta photosessiona. Ako je to točno, riječ je o čistom fotografskom buzzer beateru.)
Premda je, čak i puštajući simboliku na stranu, s fotografske strane cover art itekako pogođen, oslanjajući se na prikladnu arhitekturnu notu, ipak ostaje dojam da je možda ostalo još prostora za napredak u smislu samog dizajna esencijalnih grafičkih elemenata i njihove konfiguracije. (Makar uzmite moje mišljenje cum magno grano salis jer sam daleko od eksperta u tom području.) Naslovni tekst je mogao biti uobličen više kvadratasto (□) nego pravokutno (▭), čime bi se postigao dodatan stupanj simetrije i konkordancija s kvadratastijim prozorima na slici. Moj potencijalni favorit bio bi cover geometrijski podijeljen u četiri kvadranta (bend bi onda išao u donji-lijevi kvadrant negativnog predznaka), ili alternativno, dizajn u stilu appealing minimalističkog cover art-a fenomenalnog Unknown Pleasures albuma (pulsari anyone?) Joy Division-a, a s kojim bendom na novom albumu Klinika dijeli znatno više nego na prethodnom.
Uvjeren sam da bi cover dizajn koji više i jače eksploatira geometrijske pattern-e, a i prisutnost monokromatskog background-a, dosta dobro funkcionirali u kontekstu cijelog albuma. Dijelom i zato što je album u određenom smislu monotoniji, pravilniji i minimalističkiji od prethodnika (pa i u smislu glazbenih pattern-a), što bi onda možda imalo smisla reflektirati i u samom cover art-u.
(Speaking of which, evo još jedan podosta geometrijski design, ovog puta ambalaže :)
No ovdje je samo riječ o mom subjektivnom intuitivnom dojmu, te je u svakom slučaju s cover-om odrađen divan posao, i od strane fotografa i dizajnera (Martina Petrić), a treba pohvaliti i odabir fonta koji se čini posebice zlokobnim.
Kao alternativu trenutnom cover-u, vidim sljedeću transformaciju— identična slika, ali kompleksno konjugirana** — tj., bez članova benda, ali s bazenom punim vode, implicirajući time da je voda, ona iz ušća, progutala kliničare.
Zaključno, cover svojom ominous atmosferom na itekako ispravan način već na samom početku postavlja ton za album. Pojačalo se naštimava, žice provjeravaju, tonska proba je u tijeku. A što li nas sve čeka na ovom putovanju, počevši, ne s izvorom, već odmah s ušćem…
*Za slične kreativnosti s negativnim vrijednostima veličina koje prirodno moraju biti pozitivne pogledajte i fantastičan Netflix-ov stand-up Chris Rock: Selective Outrage — dio s komentarima na Elona Muska.
**Matematička fora pa ju preskočite: unatoč hermitskim elementima u (barem nekim) članovima benda, underlying matrica ne bi se pokazala hermitskom!
Credits
Klinika Denisa Kataneca su:
Denis Katanec — gitara/vokal
Branimir Norac — el.gitara/vokal
Karlo Cmrk — bas
Vinko Vujec — bubnjevi
Snimanje/Mix/Master: Dimitrij Petrović
Asistentica snimanja: Anja Tkalec
Snimano u studiju Radost!
Cover art:
Fotografirala: Marina Uzelac
Cover dizajn: Martina Petric
Kostimi: Svetlana Gutić
Izdavač: Menart
released April 21, 2023
FB:
www.facebook.com/klinikadenisakataneca/
INSTA:
www.instagram.com/klinikadenisakataneca/?hl=en
YT:
www.youtube.com/@DenisKatanecKlinika
PATREON:
www.patreon.com/deniskatanec
